Utjecaj tjelovježbe i tjelesne aktivnosti na rak

pramenovi

Tjelesna neaktivnost povećava rizik od raka. Iako pretjerana tjelovježba i pretreniranost mogu nepovoljno utjecati na ishode liječenja i kvalitetu života, redovita umjerena tjelovježba/tjelesna aktivnost može pružiti sustavne korisne učinke kao što su poboljšana fiziološka funkcija, smanjen rizik od Raka učestalost i recidiv te bolja kvaliteta života. Različite studije otkrile su korisne učinke redovite umjerene tjelesne aktivnosti/vježbe na karcinome kao što su rak dojke, rak endometrija i rak debelog crijeva. Na temelju genetske postavke, netko će također možda morati optimizirati vrstu vježbi koje bi trebao raditi kako bi izvukao maksimalnu korist.

Nedostatak tjelesne aktivnosti pokazao se kao primarni čimbenik rizika za razne životno opasne bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti i rak. Posljednjih godina ljudi su počeli prepoznavati važnost tjelesne aktivnosti kod pacijenata s rakom i onih koji su u opasnosti od raka. Prije nego što istražimo znanstvene dokaze koji upućuju na isto, prvo osvježimo razumijevanje pojmova - Fizička aktivnost, vježbanje i metabolički ekvivalent zadatka (MET). 

Vježbanje i tjelesna aktivnost

Svako dobrovoljno kretanje mišića koje rezultira potrošnjom energije može se široko nazvati fizičkom aktivnošću. Za razliku od tjelovježbe, koja je oblik tjelesne aktivnosti koja se odnosi na planirane, ponavljane pokrete s ciljem da ostanemo zdravi, tjelesna aktivnost je općenitiji pojam koji čak može obuhvaćati opće svakodnevne aktivnosti u našem životu, poput obavljanja kućanskih poslova, prijevoza , ili planirane aktivnosti poput vježbanja ili sporta. 

Neki primjeri različitih vrsta vježbi uključuju:

1. Aerobne vježbe
2. Vježbe otpora  

Aerobne vježbe izvode se za poboljšanje cirkulacije kisika kroz krv i povezane su s povećanom brzinom disanja i kardiorespiratornom kondicijom. Neki primjeri aerobnih vježbi uključuju brzo hodanje, trčanje, biciklizam, veslanje.

Vježbe otpora izvode se radi poboljšanja mišićne snage i izdržljivosti. Djelatnosti ove vježbe uzrokuju kontrakciju mišića protiv vanjskog otpora, a izvode se tjelesnom težinom (potisci, čučnjevi za noge itd.), Trakama za otpor ili strojevima, bučicama ili slobodnim utezima. 

Neke od vježbi kombinacija su oba, poput penjanja stepenicama. Također, dok su neke vježbe usmjerene na poboljšanje fleksibilnosti poput blagog istezanja i Hatha joge, neke su usmjerene na ravnotežu kao što su Joga i Tai Chi.

Metabolički ekvivalent zadatka (MET)

Metabolički ekvivalent zadatka ili MET, mjera je koja se koristi za karakterizaciju intenziteta tjelesne aktivnosti. To je brzina kojom osoba troši energiju, u odnosu na masu te osobe, dok izvodi neku određenu tjelesnu aktivnost u usporedbi s referentnom vrijednošću koja se troši kada sjedi u miru. 1 MET je otprilike stopa energije koju potroši osoba koja sjedi u miru. Lagane tjelesne aktivnosti troše manje od 3 MET-a, aktivnosti umjerenog intenziteta troše 3 do 6 MET-a, a snažne aktivnosti troše 6 ili više MET-a.

Važnost tjelesne aktivnosti / vježbanja kod raka

Posljednjih godina sve je više dokaza koji sugeriraju da tjelesna aktivnost / vježbanje mogu utjecati na sve faze putovanja pacijenta s karcinomom. 

Znanstveni dokazi podupiru da fizička aktivnost i redovito vježbanje dok se podvrgavate liječenju raka, kao i nakon završetka liječenja, mogu pomoći u poboljšanju kvalitete života pacijenata s rakom kontrolirajući umor povezan s rakom, poboljšavajući kardiorespiratornu i mišićnu kondiciju. Redovito vježbanje pacijenata koji su pod palijativnom skrbi također može pomoći u kontroli umora povezanog s rakom, održavanju tjelesne funkcije i poboljšanju zdravlja kostiju.

Povezanost tjelesnih aktivnosti u slobodno vrijeme s rizikom od 26 vrsta raka

U studiji koju je 2016. objavio JAMA Internal Medicine, Steven C. Moore iz Nacionalnog instituta za rak, Bethesda i suradnici procijenili su podatke o fizičkoj aktivnosti koji su sami prijavili iz 12 potencijalnih američkih i europskih kohorti od 1987. do 2004. kako bi razumjeli povezanost između tjelesnih aktivnost i učestalost 26 različitih vrsta karcinoma. Studija je obuhvatila ukupno 1.4 milijuna sudionika i 186,932 slučaja raka. (Steven C Moore i suradnici, JAMA Intern Med., 2016)

Studija je otkrila da su oni s višom razinom tjelesne aktivnosti u odnosu na niže razine povezani sa smanjenim rizikom od 13 od 26 karcinoma, sa 42% smanjenim rizikom od adenokarcinoma jednjaka, 27% smanjenim rizikom od raka jetre, 26% smanjenim rizikom od rak pluća, 23% smanjen rizik od raka bubrega, 22% smanjen rizik od kardijalne kardije želuca, 21% smanjen rizik od karcinoma endometrija, 20% smanjen rizik od mijeloične leukemije, 17% smanjen rizik od mijeloma, 16% smanjen rizik od raka debelog crijeva , 15% smanjen rizik od raka glave i vrata, 13% smanjen rizik od raka rektuma, 13% smanjen rizik od raka mokraćnog mjehura i s 10% smanjen rizik od raka dojke. Povezanosti su ostale iste bez obzira na čimbenike poput tjelesne težine. Status pušenja izmijenio je povezanost s rakom pluća, ali ne i s drugim vrstama raka povezanim s pušenjem.

Ukratko, tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme bila je povezana sa smanjenim rizikom od 13 različitih vrsta karcinoma.

Povezanost rekreativne tjelesne aktivnosti / vježbanja sa smrtnošću i ponavljanjem bolesti kod preživjelih od raka dojke

Studija koju su proveli istraživači s Nacionalnog i Kapodistrijskog sveučilišta u Ateni, Grčka i Sveučilišta u Milanu, Italija, procijenila je povezanost tjelesne aktivnosti nakon dijagnoze raka dojke sa smrtnošću od svih uzroka, smrtnošću od raka dojke i / ili recidivom raka dojke. Analiza je obuhvatila 10 promatračkih studija identificiranih putem Pubmed pretraživanja do studenoga 2017. Tijekom prosječnog praćenja od 3.5 do 12.7 godina zabilježeno je ukupno 23,041 preživjelih od raka dojke, 2,522 smrtnih slučajeva iz svih uzroka, 841 smrtnih slučajeva od raka dojke i 1,398 recidiva . (Maria-Eleni Spei i sur., Grudi, 2019.)

Studija je pokazala da u usporedbi sa ženama s vrlo niskom rekreacijskom tjelesnom aktivnošću, one žene s visokom tjelesnom aktivnošću imaju manji rizik od smrtnih slučajeva zbog svih uzroka, karcinoma dojke i manji rizik od recidiva.

Povezanost tjelesne aktivnosti prije i poslije dijagnoze i preživljavanja od raka endometrija

Buduća kohortna studija u Alberti u Kanadi, koju su proveli istraživači iz Alberta Health Services, Sveučilišta Calgary i Sveučilišta Alberta u Kanadi te Sveučilišta New Mexico, na 425 žena kojima je dijagnosticiran rak endometrija između 2002. i 2006. godine i promatrane do 2019. godine, procjenjivala je povezanost između tjelesne aktivnosti prije i poslije dijagnoze i preživljavanja preživjelih od raka endometrija. Nakon prosječnog praćenja od 14.5 godina bilo je 60 smrtnih slučajeva, uključujući 18 smrtnih slučajeva od raka endometrija i 80 slučajeva preživljavanja bez bolesti. (Christine M Friedenreich i sur., J Clin Oncol., 2020)

Studija je pokazala da je rekreativna tjelesna aktivnost prije dijagnoze bila značajno povezana s poboljšanim preživljavanjem bez bolesti, ali ne i ukupnim preživljavanjem; i veća rekreacijska tjelesna aktivnost nakon dijagnoze bila je snažno povezana s poboljšanim preživljavanjem bez bolesti i ukupnim preživljavanjem. Također, oni koji su održavali visoku razinu rekreacijske tjelesne aktivnosti od prije do dijagnoze, poboljšali su preživljenje bez bolesti i ukupno preživljenje u usporedbi s onima koji su održavali vrlo niske razine tjelesne aktivnosti.

Utjecaj strukturirane vježbe/treninga tjelesne aktivnosti na kvalitetu života u pacijenata s kolorektalnim karcinomom/karcinomom debelog crijeva

Studija koju su proveli istraživači s različitih sveučilišta u Austriji, nazvana studija ABCSG C07-EXERCISE, ocijenila je izvedivost jednogodišnje vježbe/treninga tjelesne aktivnosti nakon adjuvantne kemoterapije u pacijenata s kolorektalnim karcinomom/karcinomom debelog crijeva. Ti su pacijenti postigli društveno funkcioniranje, emocionalno funkcioniranje, financijski utjecaj, nesanicu i proljev mnogo lošije od njemačke opće populacije. (Gudrun Piringer i sur., Integr Cancer Ther., Siječanj-prosinac 1)

Studija je otkrila da su nakon jedne godine strukturiranog treninga vježbanja zabilježena velika poboljšanja u socijalnom funkcioniranju; zabilježena su umjerena poboljšanja zbog boli, proljeva, financijskog utjecaja i okusa; i malo poboljšanje tjelesnog i emocionalnog funkcioniranja kao i globalne kvalitete života. 

Znanstvenici su zaključili da je 1 godina strukturiranog vježbanja/treninga tjelesne aktivnosti u lokalno naprednih pacijenata s kolorektalnim karcinomom/karcinomom debelog crijeva nakon adjuvantne kemoterapije poboljšalo društveno, fizičko i emocionalno funkcioniranje, kao i globalnu kvalitetu života.

Jesu li dugi sati energičnih vježbi visoke intenziteta neophodni pacijentima s rakom ili onima s povećanim rizikom od raka? 

Sve gore navedene studije definitivno ukazuju na to da fizička aktivnost i redovite vježbe mogu smanjiti rizik od razvoja karcinoma, kao i poboljšati preživljavanje i kvalitetu života, smanjiti rizik od smrti i recidiva kod pacijenata i preživjelih od raka. Međutim, to ne znači da treba izvoditi vrlo duge sate snažne i vrlo intenzivne tjelovježbe da bi se iskoristile te dobrobiti. Zapravo, u mnogim slučajevima dugi sati energičnih intenzivnih vježbi mogu čak nanijeti više štete nego koristi. Ukratko, fizička neaktivnost ili dugotrajno intenzivno intenzivno vježbanje možda neće biti korisno.

Jedna od najčešćih teorija koja podupire ovu činjenicu o utjecaju tjelesne aktivnosti / vježbanja na rizik od raka ili ishoda kod pacijenata s rakom je teorija hormeze.

Vježba i Hormesis

Hormeza je proces u kojem se opaža dvofazni odgovor kada je izložen sve većim količinama određenog stanja. Tijekom hormeze, mala doza kemijskog agensa ili čimbenik okoliša koji može oštetiti pri vrlo visokim dozama izaziva adaptivni blagotvoran učinak na organizam. 

Iako sjedilački način života i tjelesna neaktivnost povećavaju oksidativni stres, a pretjerano vježbanje i pretreniranost dovodi do štetnog oksidacijskog stresa, umjerene razine redovitog vježbanja mogu prilagodbom smanjiti oksidativni izazov na tijelo. Iniciranje i napredovanje raka povezano je s oksidativnim stresom, jer oksidativni stres može povećati oštećenje DNA, varijabilnost genoma i proliferaciju stanica raka. Redovita umjerena tjelovježba i tjelesna aktivnost mogu pružiti sistemske korisne učinke kao što su poboljšana fiziološka funkcija, smanjeni rizik od raka i bolja kvaliteta života.

Povezanost tjelesne aktivnosti / vježbanja i rizika od raka probavnog sustava

Nedavna metaanaliza koju su proveli Šangajsko sveučilište za tradicionalnu kinesku medicinu, Mornaričko medicinsko sveučilište u Šangaju i Šangajsko sveučilište za sport, Kina, procijenilo je učinak tjelesne aktivnosti na različite vrste raka probavnog sustava na temelju 47 studija identificiranih pretraživanjem literature na mreži baze podataka kao što su PubMed, Embase, Web of Science, Cochrane knjižnica i Kineska nacionalna infrastruktura znanja. Studija je obuhvatila ukupno 5,797,768 sudionika i 55,162 slučajeva. (Fangfang Xie i sur., J Sport Health Sci., 2020)

Studija je pokazala da u usporedbi s onima s vrlo niskom tjelesnom aktivnošću, osobe s visokom tjelesnom aktivnošću imaju smanjeni rizik od raka probavnog sustava, sa 19% smanjenim rizikom od raka debelog crijeva, 12% smanjenim rizikom od karcinoma rektuma, 23% smanjenim rizikom od kolorektalnog karcinoma, 21% smanjenog rizika od raka žučne kese, 17% smanjenog rizika od karcinoma želuca, 27% smanjenog rizika od raka jetre, 21% smanjenog rizika od raka orofaringeala i 22% smanjenog rizika od raka gušterače. Ova su otkrića bila istinita i za studije kontrole slučaja i za buduće kohortne studije. 

Metaanaliza 9 studija koje su izvijestile o niskoj, umjerenoj i visokoj razini tjelesne aktivnosti također je pokazala da u usporedbi s onima s vrlo niskom tjelesnom aktivnošću, umjerena tjelesna aktivnost smanjuje rizik od raka probavnog sustava. Međutim, zanimljivo je da se u usporedbi s onima s umjerenom tjelesnom aktivnošću činilo da visoka tjelesna aktivnost malo povećava rizik od razvoja raka probavnog sustava.

Nalazi sugeriraju da iako su tjelesna aktivnost i redovite vježbe u umjerenim razinama važne za smanjenje rizika od raka, dugi sati energičnih vježbi mogu povećati rizik od raka. 

Povezanost tjelesne aktivnosti / vježbanja i preživljavanja nakon dijagnoze raka dojke

Studija koju su proveli istraživači iz bolnice Brigham and Women i Harvard Medical School u Bostonu procijenila je smanjuje li tjelesna aktivnost / vježbanje među ženama s rakom dojke rizik od smrti od raka dojke u usporedbi sa sjedećim ženama. U studiji su korišteni podaci 2987 medicinskih sestara koje su registrirane u Studiji o medicinskim sestrama i kojima je dijagnosticiran rak dojke stadija I, II ili III između 1984. i 1998. godine i praćeni su sve do smrti ili lipnja 2002. (Michelle D Holmes i suradnici, JAMA., 2005)

Studija je otkrila da je u usporedbi sa ženama koje su bile angažirane na manje od 3 MET-sata (ekvivalentno hodanju prosječnim tempom od 2 do 2.9 mph po 1 sat) tjedno tjelesne aktivnosti / vježbanja, smanjen rizik od smrti za 20% od raka dojke za one koji su bili angažirani u 3 do 8.9 MET-sati tjedno; 50% smanjen rizik od smrti od raka dojke za one koji su bili angažirani u 9 do 14.9 MET-sati tjedno; 44% smanjio je rizik od smrti od raka dojke za one koji su bili angažirani u 15 do 23.9 MET-sati tjedno; i 40% smanjio rizik od smrti od raka dojke za one koji su bili angažirani u 24 ili više MET-sati tjedno, posebno u žena s tumorima koji reagiraju na hormone. 

Studija je pokazala da tjelesna aktivnost/tjelovježba nakon dijagnoze raka dojke može smanjiti rizik od smrti od ove bolesti. Najveća korist zabilježena je kod dojke Raka žene koje su izvodile ekvivalent hodanja 3 do 5 sati tjedno prosječnim tempom i nije bilo povećane koristi od veće potrošnje energije radi intenzivnije vježbe.

Povezanost tjelesne aktivnosti i rizika od raka endometrija

Studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Washingtonu, škola javnog zdravlja i Fred Hutchinson, Centar za istraživanje raka u Washingtonu i Brigham, te Ženska bolnica i Harvard Medical School u Bostonu, procijenila je povezanost tjelesne aktivnosti i raka endometrija. U istraživanju su korišteni podaci 71,570 žena u Studiji o medicinskim sestrama. Tijekom razdoblja praćenja od 1986. do 2008. godine, zabilježeno je 777 invazivnih karcinoma endometrija. (Mengmeng Du i sur., Int J Cancer., 2014)

U usporedbi s <3 MET-h/tjedan (<1 sat/tjedan hodanja), žene koje su se bavile umjerenim količinama nedavne ukupne rekreacijske aktivnosti (9 do <18 MET-h/tjedan) imale su 39% smanjen rizik od raka endometrija i one uključene u velike količine nedavne ukupne rekreacijske aktivnosti (≥27 MET-h/tjedan) imale su 27% smanjen rizik od endometrija Raka.

Među ženama koje nisu provodile energične aktivnosti, nedavno hodanje povezano je s 35% smanjenim rizikom (≥3 u odnosu na <0.5 h / tjedno), a brži tempo hodanja neovisno je povezan sa smanjenjem rizika. Veća nedavna tjelesna aktivnost, s umjerenim trajanjem i intenzitetom poput hodanja, može smanjiti rizik od raka endometrija. Oni koji su se bavili visokim količinama nedavnih ukupnih rekreativnih aktivnosti imali su nešto veći rizik od raka endometrija u usporedbi s onima koji su se bavili umjerenim aktivnostima. 

Zaključak

Različite studije su otkrile korisne učinke redovite umjerene tjelesne aktivnosti/vježbe na karcinome poput raka dojke, raka endometrija i raka probavnog sustava poput raka debelog crijeva. Mnoga su istraživanja također pokazala da tjelesna neaktivnost može povećati rizik od Raka a pretjerana tjelovježba i pretreniranost mogu nepovoljno utjecati na ishode liječenja i kvalitetu života, redovita umjerena tjelovježba i tjelesna aktivnost mogu pružiti sustavne korisne učinke kao što su poboljšana fiziološka funkcija, smanjen rizik od raka i bolja kvaliteta života. Na temelju naše genetske postavke, možda ćemo također morati optimizirati vrste vježbi koje radimo kako bismo izvukli maksimalnu korist. Tjelesna aktivnost i vježbe imaju važan utjecaj na sve faze putovanja oboljelog od raka.

Odluku ćete donijeti koju hranu jedete i koje suplemente uzimate. Vaša bi odluka trebala uključivati ​​razmatranje mutacija gena raka, koji karcinom, tekući tretmani i suplementi, bilo koje alergije, informacije o načinu života, težini, visini i navikama.

Planiranje prehrane za addon -ov rak ne temelji se na internetskim pretraživanjima. Automatizira donošenje odluka na temelju molekularne znanosti koju provode naši znanstvenici i softverski inženjeri. Bez obzira na to želite li razumjeti temeljne biokemijske molekularne putove ili ne - za planiranje prehrane za rak potrebno je razumijevanje.

Započnite ODMAH s planiranjem prehrane odgovarajući na pitanja o nazivu raka, genetskim mutacijama, tekućim tretmanima i dodacima prehrani, alergijama, navikama, načinu života, dobnoj skupini i spolu.

Pacijenti s rakom često se moraju nositi s različitim nuspojave kemoterapije koji utječu na njihovu kvalitetu života i paze na alternativne terapije raka. Uzimanje pravilna prehrana i dodaci zasnovani na znanstvenim razmatranjima (izbjegavanje nagađanja i slučajnog odabira) najbolji je prirodni lijek za rak i nuspojave povezane s liječenjem.

• Izvori hrane, blagodati i rizici vitamina E u raku
• Može li konzumacija povrća s križanjem smanjiti rizik od raka želuca?
• Koncentracija enterolaktona i rizik od raka
• Klinička ispitivanja nisu pravilno prijavila procjene kvalitete života
• Upotreba niskih doza salicilne kiseline / aspirina u bolesnika s rakom